Skoči na glavno vsebino

Grad pišece

 

5

Ptica u dugom letu,
odmorile su te moje šume,
bezbrižan san na sigurnoj grani,
dok te vjetar ne odnese.
Alfred von Buttlar Moscon (1898–1972), ulomak iz pjesme Slovo

Grad pišece

 

Približili ste se gradu Pišece, naš bi vitez mogao reći: Konačno sam kod kuće! Prvi zapis o pišečkim vitezovima datira iz 13. stoljeća, pa zaključujemo da je i tada ovdje stajala utvrda. Možda je podrijetlo imena Pišeca povezano upravo s tom činjenicom jer pri šanče znači zaštitni zid. Prvi pisani spomen Pišeca zabilježen je u urbaru iz 1309. godine (urbar je srednjovjekovna zemljišna knjiga). Tamo je zapisano da gradonačelnik ovog mjesta obrađuje vinograd na planini kod Pišeca, a također da je sin Konrada Pišeškog prodao svoj mlin, što znači da mlinarstvo u ovim mjestima ima dugu tradiciju.

Nažalost, pišečki vitezovi ubrzo izumiru, a 1495. grad i pripadajući posjed kupuje poduzetni talijanski trgovac Inocenc Moscon. Njegovi nasljednici stekli su titulu baruna, postali su utjecajna obitelj koja je imala u vlasništvu mnoge posjede i gradove. U Pišecama živjeli su do 1938. godine i ostavili su značajan trag u naselju. Na seoskom groblju nalazi se njihova grobnica od uglačane sedre.

Franz Alfred Moscon (1839. – 1927.), koji je postao zastupnik u austrijskoj pokrajinskoj i državnoj skupštini, bio je i istaknuti načelnik kotara Brežice i gradonačelnik Pišeca. Radio je za razvoj mjesta i pomogao u izgradnji dviju škola. Njegov unuk Alfred Buttlar Moscon (1898. – 1972.) pisao je i prevodio književna djela te ugostio mnoge europske intelektualce u dvorcu između dva rata. Književnica i svjetska putnica Alma Karlin posebno je voljela dolaziti k njemu. U donjem ulomku opisuje svoj oproštaj od Pišeca jer je imanje njezina prijatelja pjesnika Fredija (kako je Alma zvala Alfreda Moscona) sve više tonulo u dugove.

Dok sam prolazila pored visokog starog kestena u čijem sam hladu napisala ciklus pjesama o vilama i osmislila nekoliko poglavlja svog romana Erdgebunden, bilo mi je teško pri srcu. Tamo usred strme livade stajalo je visoko mamutovo stablo koje je posadio stari Moscon; ondje su se, prema jugozapadu, stisnule smreke poput uskog zaštitnog zida. Preda mnom su se prostirali lukovi oko Brežica, Gorjanaca i Sljema, brežuljkast kraj između Krškog i Pišeca i znala sam da više nikada neću to vidjeti takvim očima, da više nikada neću biti gost gospodara dvorca /…/. (Alma M. Karlin, 2023., Hodajući zavičajnim krajevima, prevela Jerneja Jezernik)

Alfred Buttlar Moscon

Alma Karlin

ZNAŠ LI?

 

 

  • U romaničkom razdoblju (12. i 13. st.) grade se važni objekti od četvrtasto obrađenog kamena – klesanog kamena. Ovaj zahtjevan posao obavili su majstori klesari, koji su na kraju i potpisali kamen urezujući svoj znak u uzidani kamen.
  • Plemićka titula barun dolazi od njemačke riječi Freiherr i znači ‘slobodan čovjek’.
  • Mosconi su na terasama ispod grada uredili povrtnjake i dali posaditi mnogo egzotičnog drveća oko grada koje i danas krasi gradski perivoj.
  • U školskoj kronici zabilježena je anegdotska izjava regionalnog zamjenika Franza Alfreda Moscona. Na pitanje treba li Brežicama uz slovensku i njemačka škola, smatra se da je rekao: Brežicama je potrebna njemačka škola baš kao i Pišecama parobrod.
  • Godine 1938. grad sa svom imovinom prodan je na dražbi. Bogata zbirka umjetničkih portreta obitelji Moscon čuva se u Posavskom muzeju u Brežicama.

Ilustracija platane

Ilustracija mamutovca

IZZIV!

 

Provjerite svoje znanje o pišečkom bogatstvu igrajući igru memorije.

 

 

Dostopnost